Poučne narodne priče iz naših krajeva

Lisica i mačak

Tako bio jedan čovjek, pa imao u kući velikog mačka. Reče čovjek mačku:
- Danas ti ostani kod kuće, a ja idem na divan.
- Ja ne ću ostati, - reče mačak, - idem i ja djevojki svojoj.
A čovjek reče:
- Kad si ti veći gospodar no ja, a ti idi, pa si traži službu, meni ne trebaš.
Mačak ode pa nađe službu opet u čovjeka udovca. Pogode se: dat će mu plaće - šarenu haljinu. Ostane on tri dana - to je godina. Kad se godina navrši, kupi čovjek pergara, što se šarene povlake prave, skroji mu haljinu, pa mačak navuče i ode. Dođe tako u šumu, pa ga sretne lisica. Pita on nju:
- A kud ćeš, teto?
- Idem tražiti đuvegiju.
- E, pa kad ti tražiš, ja sam, uzmi mene.
Ne zna lija tko je, pa rekne da hoće, pa ga vodi k svome domu u šumu, u svoju jazbinu. U jazbini je samo perje - legao mačak u mekan krevet.
Kad ujutro, lisica se digla i mete pred jazbinom. Prođe kraj nje medo i rekne:
- Faljen Isus, teto!
- Nisam teta, već mlada.
On je išo svojim putem. Na to naiđe kurjak i rekne:
- Faljen Isus, teto!
Ona će:
- Nisam teta, već mlada.
Ode i on dalje, a na to naiđe divlji nerast i rekne:
- Faljen Isus, teto!
- Nisam teta, već mlada.
Sad se skupili njih trojica, pa poče pripovijedati medo, kurjaku i nerastu, kako mu je teta odgovorila, da nije teta, već mlada. A kurjak i nerast kažu isto.
Rekne kurjak:
- Ajde, pa da mi vidimo njezinog đuvegiju.
Al' reče nerast divlji:
- Medo, ti idi, lomi drva, a ti, ujače kurjače, idi, hvataj krme, a ja ću vatru ložiti, pa ćemo krme peći i donijeti pred jazbinu - đuvegija će na pečenku iziti, a mi ćemo ga vidjeti, kaki je. Kad su ga spekli, odnesoše 'naku vruću pečenku pred jazbinu, a oni se posakriše. Medo se popne na hrast, nerast se zakopa pod šušanj, a kurjak legne na kladu. Eto iziđe i lija i đuvegija k pečenki - al' se poče medo gore više dizati, jer mu je grana smetala. Ali se odlomi suvarika, a medo poleti dolje. Đuvegija se prepade, pa poče bježati, skoči na hrast pa upravo na medu a medo se preplaši a mačak još bolje, pa bježi s hrasta na šušanj, a divlja svinja ispod šušnja skoči, skoči i mačak, pa će za deblo, ali tamo kurjak. Al' on puhne iz lule, koju je uvijek u ustih imao, frkne iskra kurjaku u dlaku. Kurjak se prepade i utekne.
Sastanu se oni opet u šumi na jednom mjestu, pa medo poče pripovijedati, kako je đuvegija baš na njega skočio, pa je spao dolje. A divlji brav kaže:
- Baš je znao, da sam ja u šušnju, pa i k meni poletio.
A kurjak odgovori:
- Meni bilo najgore, za mnom je pušku opalio.
Mačak se više nije vraćao teti, već ostao u šumi, pa posto divlji mačak.
---------------------------------------------------------------------------------

Medvjed i lisica

Neka lisica pođe iz svog brloga, da štogod ulovi za svoj trbuh. Putem susretne medvjeda, kojega upita:
- Dokle ćeš ti to, striče?
- Idem u ono selo, što se eno tamo vidi jer su me pozvali, da im kolo vodim.
- Mogu li i ja s tobom? - upita ga lisica.
- Pa hajde, - rekne joj medvjed.
Oni dođu u selo, tu ih lijepo prime i dadu ima da jedu; ali njima bijaše to malo, pa odu u kuhinju i stanu tražiti po sudovima da što pojedu. To maje opaze, pa neka za sjekiru, a neka za bilju, te medvjeda i lisicu protjeraju iz sela. Oni su jednako bježali ne obazirući se i misleći da ih još jednako gone i tako u sami mrak dođu do jednog sela. Medvjed tad poviče:
- Oh, što sam izgladnio bježeći!
- Be, ako si ti, i ja sam, - reče mu lisica, - nego idi u selo, pa nam donesi jedno ulišće meda, a ju će te dotle ovdje čekati.
Medvjed ode u selo, ukrade jednu košnicu meda i donese ju lisici. Lisica mu reče:
- Mi ne ćemo ovoga meda sada jesti, nego je bolje da ga za sutra ostavimo.
Medvjed na to pristane, te legoše i zaspaše. Poslije nekog vremena lisica se probudi, jer joj je na um pao med, pa počne vikati:
- Šta je, šta je?
Medvjed se probudi na tu njezinu viku i upita je:
- Tko te to zove?
- Eno u selu rodila jedna žena, pa me zovu da budem baba, a ja ne znam, što bih joj ponijela?
- Pa ponesi joj malo meda iz one košnice, - rekne joj medvjed. Lisica ode tad do one košnice i pošto se najede meda vrati se natrag.
- Kako si djetetu ime nadjela? - upita je medvjed.
- Površina, - odgovori lisica i zaspaše.
Oko ponoći lisica se opet probudi, jer joj na um padne još meda, pa stane vikati:
- Šta je, šta je? - Medvjeda probudi ta njena vika, i upita je: - Tko te to opet zove?
- Eno u selu, - reče mu lisica, - porodila se druga jedna žena, pa me zovu da budem djetetu baba, a ja ne znam, šta bih joj ponijela?
- Ponesi joj malo onog meda, - reče joj medvjed. Lisica ode do košnice, te kad se najede meda, vrati se medvjedu.
- Kako si nadjela ime djetetu? - upita je on.
- Posredina, - reče mu lisica i leže da spava. Pred zoru lisica se opet probudi, jer joj na um padne, da dokrajči onaj med. Ona se digne i stane kao i prije vikati: - Šta je, šta je?
Medvjed se opet na to probudi i vikne joj ljutito: - Ama, tko te to opet zove?
- Eno u selu porodila se još jedna žena, pa me zovu, da budem baba djetetu, nego bih li joj ponijela malo onog meda?
- Pa ponesi! - naredi joj medvjed. Ona ode do košnice, te pojede ostatak meda i suviše ogrebe košnicu, pa se vrati medvjedu.
- Kako si tomu djetetu ime nadjela? upita je on.
- Pogrebljina, - odvrati mu lisica.
Kad bude sutradan, ali medvjed bijaše jako ogladnio, pa rekne lisici da donese košnicu s medom. Lisica ode i donese ju praznu. Medvjed, kad spazi da nema ni malo meda u košnici, poviče joj:
- Kamo med iz košnice?
- Ne znam ja, šta me pitaš? - odgovori mu lisica.
- Ti si ga pojela.
- Šta govoriš, kad nijesi vidio. Nisam ja, nego si ga ti pojeo, - rekne mu lisica i tako se posvade.
Medvjed pođe da lisicu razdere, a ona mu reče:
- Hajdemo ovamo, ima jedno pravdalo, pa ćemo vidjeti, tko je izio med?
Lisica dovede medvjeda do jednih gvožđa, koja je bila već prije opazila, pa će reći medvjedu:
- De se zakuni na ovome pravdalu, da nijesi izio meda.
On joj rekne: - De ti prva, pa ću ja onda!
Lisica tad digne svoju prednju desnu nogu i polako je spusti na gvožđa i sitno reče: - Nisam ja izjela meda, tako mi ovog pravdala!
Medvjed digne tad svoju nogu i krupno rekne ko medvjed:
- Nisam ni ja, tako mi ovog pravdala! pa lupi stopalom po gvožđima što igda mogaše. Kad htjede da izvadi nogu iz gvožđa, ali ne mogaše, jer mu je bijahu uhvatila. Kad to opazi lisica, trči od medvjeda i bježeći mu dovikne: - E, moj medo, zaludu, što ti je golema glava, kad u njoj pameti nejma.
---------------------------------------------

Jaje harambaša

Bijaše u jednom selu pet šest kokoši, koje snesoše desetak jaja. Po nesreći rekne jedna žena:
- Daj da ja dadnem malo kokošima soli, ne bi li bolje jaja nosile.
Uzme šaku soli, te posu kokošima. Čim se kokoši nazobaše soli, odmah pokrepaše, a ostade ono desetak jaja.
Navale u ono selo patri i zaptije i stanu se dogovarati:
- Šta ćemo k večeri?
- Jaja!
Malo pomalo porazbijaše sva jaja, a ostane samo jedno. I ono jedno rekne:
- Što ću i ja samo u čitavu selu? Daj da i ja bježim! - Pa jadno moje jaje pobjegne iz sela u šumu.
Kada dođe u šumu, nađe pijevca. Čim pijevac ugleda jaje odmah ga upita:
- Kud si pošlo, moje jaje?
Odgovori jaje:
- Ne pitaj me, moj pijevče. Muka mi dodijala, jer u mome selu tkogod dođe na konak, odmah se počnu dogovarati:
- Što ćemo k večeri?
- Jaje!
I tako bijaše nas desetak, te sve porazbijaju, a ostah ja sam na mejdanu. Kada vidjeh, da mi nema spasa ja pobjegnem u šumu.
Onda odgovori pijevac:
- Tako je taman i meni bilo, jer tkogod u naše selo, odmah se počnu dogovarati:
- Što ćemo k večeri? I tako odmah odrede da će pijevca k večeri. Bijaše nas desetak petnaest, i sve mi drugove pobiše, a ostah ja sam na mejdanu. Kad vidjeh, da mi spasa nema, pobjegoh u šumu.
Tude se jaje i pijevac sjarane i pođu zajedno gorom. Kada dođoše k jednom kamenu, tude nađoše mačku. I upita maca jaje:
- Kud si pošlo, moje jaje, i ti, prijatelju pijevče?
Odgovori jaje:
- Ne pitaj me, maco, ni mene, ni prijatelja pijevca, jer nam je muka dodijala.
Onda ih opet upita maca:
- A kakva li vam je muka dodijala?
Odgovori jaje:
- Ah, moja maco, muka bome velika, jer u našim selima naopaki ljudi, te nas sve pobiše. Ostadosmo samo nas dvoje, te kad vidjesmo, da nam spasa nema, pobjegosmo u šumu, ne bi li kakogod još koji dan živjeli.
Onda odgovori maca:
- Ah, moje jaje i ti pijevče, ta je i mene muka potjerala, jer u mome selu vrlo su naopaki ljudi. Dok im što meso pojede, odmah odsude, da je mačka pojela, te uhvativši mačku odmah je počnu biti i tako jadnu mačku isprebijaju. Dok im što žito pojede, odmah reknu:
- Pojeli miši žito, a ne će mačka da ih hvata.
I tako opet jadnu mačku počnu biti. Dok im se dijete očeprlja ili malo ubije, odmah reknu:
- Očeprljala ga mačka otimljući mu iz ruke meso.
Pa opet jadnu mačku počnu biti, i tako se meni dodija, te pobjegoh u šumu. Zato vas molim, da se sjaranimo.
I tude se sjarane jaje, pijevac i maca, te pođu gorom zajedno. Kada dođoše na jednu ledinu, ali na toj ledini magarac pase. Čim ugleda jaje, pijevca i macu, odmah i pozdravi svojom lijepom pjesmom i upita ih:
- Kud ste pošli, složna družinice?
Odgovori jaje:
- Muka nam je dodijala, moj magarčiću, jer u našem selu naopaki ljudi, pa nas muče i biju, te više ne mogosmo trpjeti i tako pobjegosmo u goru.
Onda odgovori magarac:
- I meni je velika muka dodijala, jer u momu selu, ako će kogod lonaca otjerati u svijet, natovare na magarca; ako će drva dotjerati, na magarcu; ako će zemlje dotjerati za lonce, na magarcu; ako vode, na magarcu; ako soli, na magarcu; ako je otjerati đubre na njivu, na magarcu. Već mi to dodija, podigoh svoje uši i pobjegoh u šumu. Daj, s vama idem u goru.
Odgovori mu jaje:
- Ajde slobodno sa mnom.
Tude se moj magarčić uputi s njima, te pođoše gorom. Kad su bili k jednoj vodi, ali na toj vodi ovan vodu pije.
Upita ih ovan:
- Kud ste pošli, složna družinice?
Odgovori jaje:
- Muka nas natjerala, moj vjerni druže.
Upita ovan:
- Kakva vas muka natjerala?
Odgovori jaje:
- Velika muka, moj druže, a što je tebe tude dotjeralo?
Odgovori ovan:
- Ah, ne pitaj me, moj mali bjelane! Momu društvu bijaše naopak zapovjednik, te sve moje drugove prodade; ja sam ostadoh, te navali na me veliko zvono i poče me goniti pred ovcama. Čim bi ovca koja u štetu uljezla, odmah bi počeo mene biti. To meni dodija, te ne mogoh trpjeti i tako pobjegnem u goru, pa vas molim, složno društvo, hoću li i ja s vama?
Odgovori jaje:
- Ajde slobodno!
I tude se upute jaje, pijevac, maca, magarac, ovan te pođu gorom. Kada dođoše k jednoj ledini, ali na ledini vuk leži. Čim ih vuk ugleda, odmah upita:
- Kud ste pošli, složna družinice?
Odgovori jaje:
- Muka nam dodijala, moj mrkane!
- Kakva muka, moj mali bjelane?
- Muka bome velika, jer u našem selu naopaki ljudi, počeše nas biti i mučiti, te se nama već dodija, i tako pobjegosmo u goru.
Onda poče vuk:
- Ah, i meni je velika muka dodijala, jer kud sam god hodo, što bi im god nestalo, odmah reknu:
- Vuk izjeo! Počeše me progoniti i biti. To se meni dodija, te pobjegoh u goru i evo me sada s vama.
Pođu otalen gorom. Kada dođoše na jednu ledinu, sjedoše, da malo počinu. Tada poče vuk:
- Šta će sada biti? Ja sam ogladnio, koga ću ja sada pojesti?
Odgovori jaje:
- E, da bi mene, ja malen, ne može ti biti ni oblizak!
Na to pijevac:
- Ja perušan, dok bi me očepuso, ne bi ti ostalo ništa.
Maca:
- Ja sam dugih pandža, samo što bi te iščperijala!
Magarac:
- Ja sam velik, ali zaludu, kad sam mršav; nema u meni ništa do samih kostiju!
Ovan:
- Ja sam i velik i debeo, evo, mož' se dobro najesti; samo ti zini a ja ću se zatrkati pa ću živ u usta uletjeti.
Tada vuk stane, a razvrati usta. Ovan se zatrči pa zapotegne vuka u čelo. Vuk odmah padne mrtav. Onda rekne jaje:
- E, ovan ubi sada vuka! Tko će ga nositi?
Odgovori pijevac:
- Ja ne mogu.
Onda mačka:
- Ne mogu bome ni ja.
Magarac:
- Ja sam naučio nositi; da ga na me natovarite.
Tude natovare vuka na jednog magarca, te pođoše gorom; kad u gori namjere se na jednu kuću te reknu:
- Baš ćemo u onu kuću na konak.
Pođu preko jednog zida. Tude se nekako jaje iskotura, a pijevac se digne na krila i poleti. Mačka dočepa se koca i ispuže. Ovan se zatrči i preskoči. Magarac ne mogne nikako, jer mu bijaše teško, te se izmakne i nekako preskoči, a vuk s njega padne pod zid, i tako odu u onu kuću. Kada dođoše u kuću, ali kuća puna vukova! Tude stanu večerati, te počaše nazdravljati jedan drugomu. Čim počeše jajetu nazdravljati, a jaje će:
- Zdrav bio kao i onaj za plotom!
Tada se vukovi stanu dogovarati:
- Ajdemo vidjeti, šta je za plotom?
Kad oni za plot, a vide: ubili vuka! Onda se poplaše i pobjegnu u šumu. Kad su bili usred gore, onda rekne jedan:
- A, vidi, velike li smo budale, gdje mi pobjegosmo u šumu, a njih ostavismo u kući! Dajte da se vratimo, pa da vidimo, što rade?
Onda oni rekoše:
- Ne smijemo, jer, jesi li vidio, kako su onoga ubili, pa će i nas.
A on onda odgovori:
- Ajde budale jedne, šta vam mogu nauditi!
- Šta ćemo mi sada raditi?
- Ajde da se mi sada vratimo, pa vi ostanite za plotom, a ja ću sam poći do njih u kuću, jer ih se ne bojim. Bome sam ja jači od njih. Šta će mi nauditi ono malo bijelo? A šta ono kudrato, pa ono gigasto i ono mršavo veliko? Dok ja zinem, ono mršavo će uteći, a ono bijelo veliko ja ću pojesti.
I otalen se vrate natrag kući. Kad su bili do plota, onda oni ostanu za plotom, a on ode kući. Kad ga ugledaše iz kuće, reknu:
- Kud ćemo mi sada? Eto idu, bome će nas sve pojesti!
Onda rekne jaje:
- Idem ja u lug (pepeo), pijevac neka ide na gredu, mačka pod policu, magarac za vrata, ovan za budžak. Pa kad vuk dođe, ja ću pomalo puhati, a on će odmah k vatri doći, pa će početi u vatru puhati; a ja ću puhnuti pa ću ga vatrom posuti po zubima. Mačka neka skoči ispod police, pa neka zdjapi za oči: ovan neka ga gruva iz budžaka, a magarac neka skače za vratima i počne pjevati svojim lijepim glasom. Pijevac neka skače od grede do grede i neka kakoće.
U to doba vuk na vrata. Kad dođe u kuću, ali u kući nikoga! Nego vidi, gdje se malo vatre svijetli. Tada pođe k vatri, da malo naloži, da vidi, kud su otišli. Kada dođe k vatri, poče puhati u vatru, a u to ti jaje puhne, pa vuka posu vatrom po zubima; a mačka skoči ispod police, pa popade vuka za oči, tada ovan skoči iz budžaka pa grune vuka, a pijevac sve skače od grede do grede i sve kakoće. Magarac na vratima stupči i sve reve. Uto se vuk izmakne iz kuće i uteče u ostale vukove.
Kada dođe među njih, stanu ga pitati, kako je tamo. On stade odgovarati:
- Prođite me se, jer vam ne mogu od rugla kazati, kako je. Ama, znate li, koliko je ono malo bijelo, pa se sakrilo u lug; a ono kudrasto pod policu; ono gigasto na gredu; ono bijelo veliko u budžak, a ono veliko mršavo za vrata. Kad ja dođoh u kuću, ali u kući nigdje nikoga nema, nego samo se malo vatrice svjetluca. Ja pođoh k vatri, da malo naložim vatre, da vidim, šta su uradili. Počeh puhati vatru, a ono malo bijelo puče iz luga, pa mene vatrom po zubima; ono kudrasto ispod police, pa mene za oči, a ono veliko bijelo iz budžaka, pa mene poče biti; ono mršavo iza vrata sve poče vikati:
- Amo ga, amo!
A ono gigasto poče sve skakati od grede do grede i sve viče:
- Dajte mi ga amo! Još da me bude uhvatio onaj mršo, ili da me budu dodali onomu gigastomu gore na grede, ne bi me nigde kuća vidjela.
Kada čuše vukovi, šta mu se dogodilo, odmah pobjegoše glavom bez obzira; a kuća ostade jajetu i njegovoj družini, te se moje jaje i dan danas po vučijoj kući širi.

Zec i kosac

Kosio kosac livadu i stane gladiti i pooštrivati svoju kosu, da je sve brujila odjekujući: Kosi kosa! Kosi kosa!
Stoji kosac razmaknutih nogu oštreći kosu, a zec skoči iz grma pred njega i proleti mu između nogu hitro kao strijela. Okrene se kosac za sebe i pogleda zeca u daljini, pak poviče za njim:
- Ded pokušaj još jedamput proletiti, kud si sada, da vidim, kako ćeš, i hoću li ja znati stisnuti noge!
Bilo pak nije! Kosac ne dočeka, da mu zec proleti između nogu.
Dobra zgoda rijetko dolazi u čovječjem životu; vesela mu majka, tko je upotrebi.
-------------------------------------------------

Zec i želva

Jedan put je želva hodila po putu i nosila sobom kuću. Tamo dojde zec i počel se je joj rugati, kako ona može nositi svoju kuću, pak joj je rekal:
- Vadlajmo se, ki će dojt prvo na ovi vrh.
Želva je rekla:
- Dajmo!
I vadlali su se. Zec je počel teć, a želva je pomalo hodila svojom kućom. I onda je zec bil trudan i rekal je želvi da gre spat va graju. Želva je hodila napreda, a on je spal, dokle je ona došla na vrh. Zec se zbudi i počne brzo teć, ustavi se nasre' puta i zove želvu:
- Kade si?
Ona je rekla:
- Ja sam već gore.
Kad je on goreka prišal, onde je bilo mnogo živine. Počeli su mu se rugati, da se je hvalil, da će on prvi dojt na vrh, pak da je zadni. I tako je njega bilo sram.
-------------------------------------

Medvjed i drijen

Izašavši medvjed rano u proljeće iz svoje jame, ugleda drijen gdje je ucvatio, a ostala drveta još i ne misle da cvate pa pomisli da će drijen tako i sazreti prije sviju ostalih drveta, pak se izvali poda nj da čeka. I tako ležeći ondje i čekajući da drenjine sazru, ostalo sve voće sazre i prođe.
--------------------------------------

Pas i kuća

Pripovijedaju kako je pas, skupivši se u klupko na mrazu od zime, rekao da druge zime ne će čekati bez kuće, nego da će je odmah graditi kako ljeto dođe, dodajući još da mu velika kuća ne treba (kako se bio skupio od zime) i da će je lasno načiniti.
A kad se ljeti na vrućini izvalio i izbacio sve četiri noge i rep i glavu, svako na svoju stranu, onda rekao:
- Tko će meni ovoliku kuću načiniti?
I tako opet ostao čekati zimu bez kuće.

Svetu se ne može ugoditi

Jedan čovjek, idući iz varoši kući, jahao na magarcu, a njegov sin, momčić od desetak godina, išao pored njega pješice. Susretne ih jedna žena i reče:

- To nije pravo, brate da ti jašeš a dijete da ti ide pješice; tvoje su noge jače od njegovih!

Onda starac sjaše sa magarca, a podigne sina na sedlo. Malo dalje, sretne ih druga žena koja reče:

- Nije lijepo od tebe, momče, da ti jašeš a otac da ti ide pješice. Tvoje su noge mnogo mlađe.

Na to i otac i sin uzjašu magarca, pa krenu dalje. Sretne ih treća žena, pa kaže:

- Kakva je to budalaština: dva matora magarca na jadnoj, slaboj životinji! Trebao bi neko da uzme batinu, pa da vas obojicu stjera.

Onda otac i sin sjašu sa životinje i obojica krenu pješice: otac sa jedne strane, sin sa druga, a magarac u sredini. Sretne ih četvrta žena pa kaže:

- Ala ste vi tri čudna druga! Zar nije dosta da dvojica idu pješice? Ne bi li bilo lakše da jedan od vas jaše?

Onda otac reče sinu:

- Mi smo obojica svakako jahali na magarcu, sada valja da magarac jaše na nama.

Otac i sin obore magarca na zemlju, jedan mu sveže prednje a drugi zadnje noge, pa ga onda uzmu među se na kolac i tako ga ponesu. Kako su se žene, koje su ih susretale, jos više smijale i čudile, otac baci magarca na zemlju, i počevši ga driješiti poviče:

- Ja sam luđi i od ovoga magarca, jer hoću cijelome svijetu da ugodim! Od sada ću sa svojim magarcem da činim što je meni volja, a ljudi neka govore što im je drago.

Tako otac uzjaše magarca, a sin krene pješice pored njega kući.

Jedan coek kojega je boljeo zub, srete drugoga coeka dje jauce iza
glasa, pa ga zapita, sta mu je, a kad mu onaj odgovori da ga je ujela
zmija, on mu rece: "E ja misljah, tebe zub boli!
-------------------

Jedan otac htio da ozeni sina vrlo mlada, no je htio da cuje savjet od
jednoga svog najmilijeg prijatelja, te podje k njemu, i rece mu:
- Sta bi ti sjetovao, moj po bogu brate, bih li ozenio, ove jeseni mog
jedinka sina?
- Ja, da sam tobom, - odgovori mu - ne bih ni jos za koju godinu, dok
dajbudi stece malo vise snage, a i pameti.
- Ti si covjek lud; - odgovori mu otac - bolan, ja ga bas zato i zenim
doklen je premlad i lud, jer ako moj sin stece pameti, nece se nikad
ozeniti.
------------------------------
Setase se jednom nekakav car, pa se srete s jednim djetetom i, onako u
sali, zapita ga:
- Dje ti ides, dijete?
Dete nesto bilo zlovoljno, pa mu oprcito odgovori:
- Ne znam.
Caru bi zao, te zapovjedi da uhvate ono dijete i da ga zatvore u
tamnicu, koje odmah sluge ucine. Nakon dva-tri dana caru se razali zasto ono
dijete stavi u tamnicu, a opet pomisli: ko zna dje je ono hodilo, sta li da
uradi. Pa podje k djetetu u tamnicu i upita ga:
- Zasto mi, dijete, odgovori onomadne da ne znas dje ides?
A on caru:
- Vidis i sam da nijesam znao: ko se nadao, ko li je znao da ja idem u
tamnicu?
-------------------------------------------------
Ciganin se prijavi caru za posluznika kod konja. Pogode se neka mu
plati svaki muz koji se boji svoje zene sto dukata. Poslije nekoliko dana
dodje i rece Ciganin caru:
- Evo u bosci imam prelijepu djevojku od petnaest godina; ako te
begenise, ja ti je poklanjam na dar.
Car prihvati:
- Dovedi mi je, ali se cuvaj da ne bi doznala moja carica.
Sad Ciganin pruzi ruku i rece:
- Daj sto dukata: i ti se bojis zene, a carska se rijec ne porice.
------------------------------------------------
Prodavao covek dinje, pa naidje i jedan Ciganin. Covek se htede
nasaliti, pa mu rece:
- A bre, Cigo, ako me odmah brzo slazes, dacu ti jednu dinju.
- Sta ce mi dva dinja, mulim gazda, dosta je i jedna, - odgovori
Ciganin.
- Pa jednu sam ti i kazao.
- Bodjidusa, kazao si mi da ces mi dati dva dinja.
- Lazes, Cigo!
- Pa kad lazem, daj mi taj dinja sto si mi ga obecao za laz! - rece
Ciganin, i odnese dinju.
--------------------------------------
Uzeo kaludjer Svetogorac malo dijete musko, dok jos nije znalo za se,
pa ga odnio u Svetu Goru i onamo ga othranio i naucio knjizi. Kad mu je bilo
vec oko osamnaest godina, onda ga poved uza se kao djaka, i podje amo u
svijet da pise. Kad dodju u prvo selo, a to djevojke uhvatile kolo pa
igraju, valjada je bila nedjelja ili kakvo veselje. Kad ugleda djak
djevojke, zacudi se kakva su to stvorenja, pa onako malo kao veselo i
zacudjeno upita kaludjera:
- Sta je ono, duhovnice, sta je ono?
A kaljudjer, kao namrgodjen, odgovori mu:
- Ne gledaj onamo, sinko, niti pitaj sta je: ono je djavo.
Onda djak najumiljatijim glasom rece:
- Dela, duhovnice, boga ti, da kupimo onoga jednog djavolka, pa da ga
povedemo namastiru.
-------------------------------
Bio covek neozenjen, pa ga jedni nudili djevojkom, drugi
udovicom, treci pustenicom. Sad on nije znao, koju ce uzeti; zasto
su po sebi sve tri bile dobre i lijepe; nego otida nekakom starcu,
da ga pita: ili je bolje uzeti djevojku, ili udovicu, ili pustenicu;
a starac mu kaze: "Sinko! ja ti na to ne umijem nista kazati, nego
idi premudrome (t.j. Solomunu), on ce ti znati kazati, sta je bolje;
pa dodji poslije, da mi kazes, sta ti je rekao." Onda covek otide
k Solomunovu dvoru. Kad dodje pred dvor, pitaju ga sluge, sta ce,
a on im kaze, da ide premudrome. Onda ga uzme jedan sluga, te ga
uvede u dvor, pa pruzi ruku na jedno dijete, koje bijase uzjalo na
stap, pa trci po dvoru. "Eno ono je premudri." Covek se zacudi, pa
pomisli u sebi: "Sta ce ono dijete meni znati kazati! Ali vec kad
sam dosao dovde, ajde da vidim, sta ce reci!" Pa se onda uputi k
Solomonu; a kad dodje k njemu, on stane lijepo sa svojim konjem, pa
ga zapita, sta ce, a covek mu kaze sve redom sta je i kako je. Onda
mu premudri odgovori: "Ako uzmes djevojku, ti znas, ako uzmes udovicu,
ona zna; ako li uzmes pustenicu, cuvaj se moga konja!" pa se onda
okrene, a coveka malo predre krajem stapa preko nogu, i stane opet
trkati po dvoru. Onda covek pomisli u sebi: "Bas sam prava budala!
ja mator covek, pa sam dosao djetetu, da me svjetuje, kako cu se
zeniti;" pa se vrati na trag, i otide onom starcu, da ga pita, kome
ga je svjet! Kad dodje starcu, i vicuci na njega i srdeci se kaze
mu sve kako je prosao s premudrijem; onda mu starac rece: "E moj
sinko! nije to premudri nista onako rekao: ako uzmes djevojku, ti
znas, t.j. ona ce drzati, da ti sve znas bolje od nje, pa ce te
slusati kakogodj ti oces; ako uzmes udovicu, ona zna, t.j. ona je
vec jednom bila zena, pa sad misli da sve zna; zato nece te ceti
slusati, nego ce sve ceti da ti zapovijeda; ako li uzmes pustenicu,
cuvaj se moga konja (pa tebe stapom preko nogu), t.j. cuvaj se da
te ne ozeze onako, kao sto je i prvog muza ozegla.
---------------------------------------------------------------