Poučne priče s raznih strana sveta

Posts : 62 Reputacija : 3 Join date : 06.12.2010

Cetiri majmuna

Izvršen je istraživački pokus nad majmunima. U prostoriju su dovedena četiri majmuna. Na sredinu je postavljen visoki drveni stub na čijem vrhu se nalazio svežanj banana. Jedan od gladnih majmuna počeo se penjati uz stub kako bi došao do banana. Ali u trenutku kad je prišao vrlo blizu istraživači su ga zalili hladnim tušem.

Majmun se ubrzo spustio sa stuba i napustio pokušaj da se nahrani. Svaki je od majmuna pokušao isto i svakog je zaustavila hladna voda iz tuša. Nakon nekolko pokušaja i oni su konačno odustali. Zatim su istraživači izveli iz sobe jednog majmuna i doveli drugog (novog). Kad se pridošlica počeo penjanti uz stub ostali su ga zgrabili i povukli na pod. Nakon što mu se to nekolko puta desilo konačno je i on odustao pa nije više ni pokušavao. Istraživači su tako, jednog po jednog, zamjenjivali majmune. Svaki put bi novog majmuna ostali povlačili dolje prije nego što bi ovaj uspio stići do banana. S vremenom su u sobi ostali samo oni majmuni koji nikada nisu osjetili hladan tuš. Niti jedan od njih se nije želio popeti na stub, a da ustvari nije imao pojma zašto.

Ne slusajte druge, vi najbolje znate sebe i svoje mogucnosti. Ne dozvolite da neuspjeh od vas napravi majmuna.

Posts : 62 Reputacija : 3 Join date : 06.12.2010

Uplaseni trgovac

Trgovac mješovite robe došao je u velikoj tjeskobi učitelju da mu kaže da je nasuprot njegovoj trgovini otvoren veliki supermarket koji će uništiti njegov posao. Njegova je familija vijekovima posjedovala tu trgovinu – i izgubi li trgovinu, biće to njegova propast, budući da ništa drugo ne zna raditi.

Učitelj mu odgovori: “Budeš li se bojao gospodara supermarketa, mrzićeš ga. Mržnja će biti tvoja propast.”

“Šta treba da uradim?” upita uznemireni trgovac.

“Svako jutro izađi iz svoje trgovine na trotoar, blagoslovi svoju trgovinu i zaželi joj da što bolje posluje. Potom se okreni prema supermarketu i njega blagoslovi!”

“Šta?! Da blagoslovim svog konkurenta koji će me uništiti?”

“Svaki blagoslov koji ćeš mu podijeliti, vratiće se tebi. Svako zlo koje njemu želiš, tebe će uništiti.”

Nakon šest mjeseci trgovac se vratio da izvijesti učitelja kako je morao zatvoriti svoju radnju, baš kao što se i bojao, ali da je sada upravnik supermarketa i da njegov posao cvjeta bolje nego ikada prije.

Sve dok u našim sopstvenim srcima gajimo negativne emocije prema drugima, ni mi sami ne možemo prosperirati.

Posts : 62 Reputacija : 3 Join date : 06.12.2010

Smrt u bagdadu

Jedan bagdadski trgovac poslao je slugu da obavi neki posao na pijaci, ali se ovaj vratio tresući se od straha.

«Gospodaru, dok sam išao pijacom sudario sam se sa nekim neznancem. Pogledao sam mu u lice i vidio da je to smrt. Zaprijetila mi je i udaljila se. Sada se bojim. Dajte mi konja, molim vas, da pobjegnem u Samaru i tako je izbjegnem».

Trgovac zabrinut za svog vjernog slugu, dao mu je najbržeg konja i ovaj je odmah odjahao. Nedugo zatim, trgovac je otišao na pijacu i vidio Smrt kako kruži u gomili. Prišao joj je i rekao:

»Zaprijetila si mom sirotom slugi jutros. Šta je to trebalo da znači?»

«To nije bila prijetnja», odgovorila je je smrt,

«već iznenađenje što ga vidim ovdje u Bagdadu.»

«Zašto ne bi bio u Bagdadu? Pa on ovdje živi .», upita trgovac.

«Ne znam, ali rečeno mi je da ću ga večeras zateći u Samari»

Posts : 62 Reputacija : 3 Join date : 06.12.2010

Od zlezde do zvezde

Nema postupnosti u samospoznaji. Ili je Sunce izašlo ili nije, ali ipak postoje nijanse svanuća. Hoću da kažem da je čovjek ili probuđen ili neprobuđen, ali prije probuđenja postoje etape. Vrlo je nezahvalno opisivati put, jer po riječima o putu ne može da se putuje.

Um bilo kojeg čovjeka je kao mračna, neprovjetrena soba prepuna najrazličitijih stvari, nameštaja, nevažnih detalja. “Stanar” je “ja”, iskustvenik. Pošto nema svijetla, sudari tog stanara sa stvarima u sobi su neizbježni. Svaki udarac u bilo koji predmet predstavlja po jedan unutrašnji konflikt. U okviru ovog primjera stvari su mehanizmi. Nepotrebno je pominjati da je soba prenatrpana. To bi otprilike bio opis umnog inventara zajedno sa stanarom i ujedno, opis sna.

Ponekad se u mrkloj noći čuje grmljavina, i s vremena na vrijeme munja – za djelić sekunde – osvijetli celu sobu. Ako stanar ne gleda, munja ga samo uplaši, a ako gleda, može da nazre raspored stvari. Munja je kao bilo koji neočekivani događaj: smrt bliske osobe, dobitak nasljedstva, nagli uspjeh ili neuspjeh na poslu – maltene bilo šta što je snažno po intenzitetu, i što nikako nismo mogli da predvidimo. Ako je stanar imao spuštene kapke, munja iznenadnog događaja protumačiće se ili kao tragedija ili kao božanska milost, ali ništa se neće promijeniti u samoj sobi uma.

Ako su kapci bili podignuti, svjetio munje omogućiće stanaru da bar na momenat sagleda sobu. To je trenutak rasanjivanja. Svako u svom životu dočeka munju – i zatvorenih i otvorenih očiju – bar nekoliko puta, ali su rijetki oni koji iskoriste tu povoljnu priliku.

Kad munja osvijetli sobu i namještaj u njoj, većina stanara sa otvorenim očima nauči najnekorisniju stvar iz toga: da se spretnije kreće kroz nered. To su ljudi koji su se “snašli u životu”, oni koji “znaju zašto žive”. Veoma je mali broj onih koji se promijene nakon rasanjivanja, jer im bljesak munje omogućava da, poslije kratke stanke, još dublje urone u san.

Najmanje je stanara koji počinju da shvataju skučenost svog staništa, onih koji osjećaju gorak plod mehaničke prenaseljenosti sobe. Takvi ljudi počinju da ulažu napor kako bi se oslobodio psihološki “stambeni prostor”, tj. izbacuju sve suvišno. To je trenutak spremnosti za rad na sebi.

Što je stanar spremniji da promijeni unutrašnju situaciju, to mu je sve lakše da isprazni sobu. I tu postoji pravilo – što smo spremniji da se oslobodimo mehaničnosti, to životne okolnosti postaju sve nepredvidljivije. Neočekivane situacije opisao sam kao bljesak munje. Više munja, više svijetla. Mehanizmi su sve vidljiviji, i kad je svjesnost stanara dovoljno stabilna, mjesečeva svjetlost prodire u sobu. To je trenutak buđenja.

Taj momenat je istinski šok za čitav sistem. Sjećam se da je jedan učenik rekao da je buđenje “potres od žlijezde do zvijezde”. Taj potres je u isti mah i predivan i strašan, i prijatan i neprijatan. Poželjan je po efektima, ali ubitačan po eruptivnom ispoljavanju.

Kada se oči prilagode sjaju mesečine, stanar počinje da uviđa da gotovo nijedan predmet u sobi nije njegov! To je trenutak spremnosti za igru na sebi. Pogled stanara sad obuhvata svaki ćošak umnog lavirinta. Prostor u kojem se nalazi više ne krije nikakvu tajnu. Po prvi put dopušteno mu je da prouči smjer svoje sudbine i da napokon živi sebe. Na prozorima percepcije vidi genetsku i karmičku prašinu koja mu je zamračivala mjesečinu budnog stanja. Sloboda još uvijek nije realizovana, jer svjesnost još uvijek nije dovoljno proširena.

Učitelj Sah

Posts : 62 Reputacija : 3 Join date : 06.12.2010

Podrska

Nježno mlado stablo vrtlar je vezao uz jak jasenov kolac da ga podržava i omogući mu uspravan rast. Kad je vjetar pozivao na ples, mlado mu se stablo pridržavalo sa sve obilnijom krošnjom vičući kolcu:

“Pusti me, molim te, zašto me tako čvrsto držiš? Vidiš kako drugi slobodno plešu, zašto ti mene toliko sputavaš?”

“Slomićeš se”, ponavljao je čvrst jasenov kolac.

“Ili bi se moglo nagnuti na jednu stranu i pogrbljeno nakrivo narasti!”

“Ti si stari zavidnik, pusti me kad ti kažem!”

Mlado se stablo izvijalo svom snagom, no stari ga je kolac pridržavao sve čvršće i upornije. Jedne su ljetnje večeri munje i gromovi, praćeni pljuskovima grâda, cijelom kraju najavljivali strašnu oluju. Zahvaćeno mahnitim udarima vjetra, mlado je stablo škripalo pri svakom pokretu, a krošnja se na trenutke povijala i do zemlje. Činilo se da će ga vjetar iščupati zajedno sa korijenom.

“Gotovo je”, pomisli mlado stalo.

“Ne daj se sinko!” dovikivao je stari stub prikupljajući unutrašnju čvrstinu i uspješno odolijevajući buri. Bila je to duga, mučna i iscrpljujuća borba. Mlado je stablo na kraju ipak spaseno. Stari jasenov kolac je, nažalost, pao prepolovljen. Mlado je stablo konačno shvatilo te počelo plakati.

“Nemoj me ostaviti! Još te trebam!”

No odgovora nije bilo. Komad kolca ostao je vezan uz mlado stablo kao u poslednjem zagrljaju.

Prolaznici danas s divljenjem posmatraju snažno stablo koje za vrijeme jakih bura kao da nježno podržava stari komad osušenog kolca.

Bruno Ferero

Posts : 62 Reputacija : 3 Join date : 06.12.2010

Zmija

Jednom čovjeku zmija je bila prijatelj.Kad god mu je treb alo novaca,otišao bi do kamena gdje je zmija živjela i ona bi mu dala novac.

Jednog dana on se razbolio.Poslao je svog sina da ode kod zmije i da zatraži novayca.Bilo je dovoljno samo da ispruži ruku kod kamena gdje je zmija živjela i ona bi mu donijela novaca.Tako je i uradio.Ali,pomislio je da zmija ima puno novaca,ako je ubije sve će biti njego. Uzeo je kamen,udario je i otkinuo joj rep. Zmija se okrenula i ujela ga. Ubrzo je od otrova umro.
Nakon nekoliko dana njegov otac je ozdravio i otišao do zmije.

Rekao je:
Mladić je pogriješio i zato je platio životom.Budimo nas dvoje i dalje prijatelji.

Zmija je odgovorila: Ne. Ne možemo ti i ja biti prijatelji sve dok tebe boli smrt tvog sina a mene moj rep.

Posts : 62 Reputacija : 3 Join date : 06.12.2010

Maestrov dodir

Bila je prašnjava i ružna i aukcionar je mislio da prosto ne vrijedi, gubiti vrijeme na staru violinu, ali ju je ipak podigao sa smješkom.
“Koliko nudite dobri ljudi”-viknuo je.
“Ko će početi da licitira”?
“Jedan dolar, zatim dva. Samo dva?”
“Dva dolara, a ko će ponuditi tri?”

“Tri dolara, prvi put; tri dolara drugi put; ide za tri… ali ne…”
Iz neke prostorije otpozadi došao je sjedokosi čovjek i poklonio se.
Onda je, pošto je obrisao prašinu sa stare violine i zategao opuštene strune, zasvirao jednostavnu i prijatnu melodiju kao kad anđeo pjeva božićnu pjesmu.

Muzika je prestala, a aukcionar je tihim i mirnim glasom pitao:

“Koliko nudite za ovu staru violinu?”
I držao ju je sa naklonom.
“Hiljadu dolara”

“Ko daje dvije hiljade? “Dvije hiljade. Ko nudi tri?”
“Tri hiljade prvi put, tri hiljade drugi put”

“Prodato!” rekao je
Ljudi su se veselili, ali su neki viknuli:

“Ne shvatamo baš najbolje šta je promjenilo njenu vrijednost?”
Brzo je stigao odgovor:

“Dodir maestrove ruke.”

I čovjek neurednog života uprljan grijehom, jeftino se nudi gomili koja ne razmišlja.
Isto kao ta stara violina.
Tanjir potaža, čaša vina, jedna igra i on nastavlja put.
Odlazi jednom, i odlazi drugi put, odlazi i za malo da ode.
Ali dolazi Gospod i glupa gomila nikada ne može u potpunosti da shvati vrijednost duše i promjenu koju je izazvao dodir Gospodove Ruke.

Majra Velč

Naslov: Re: Poučne priče s raznih strana sveta Čet Dec 23, 2010 2:45 pm

Bio jednom jedan trgovac koji je imao četiri žene.

Volio je najviše svoju Cetvrtu zenu. Obožavao ju je, darivao skupocjenim darovima i postupao s njom delikatno. Brinuo se o njoj najviše i davao joj samo ono najbolje.

On je volio i svoju Trecu zenu jako puno. Bio je vrlo ponosan na nju i često ju je pokazivao prijateljima. No, jadni trgovac bio je često u strahu da će ga ova ostaviti i pobjeći s drugim muškarcem.

On je naravno volio i svoju Drugu zenu. Ona je bila vrlo obazriva i strpljiva te je trgovac imao u nju veliko povjerenje. Kad god bi trgovac naišao na neki problem, trčao bi drugoj ženi i ona bi mu pomagala da prevaziđe velike probleme.

I na kraju Prva trgovceva zena.

Ona je jedan vrlo odan partner, koji pomaže oko posla, sticanja bogatstva te u održavanju cijelog imanja.
Bilo kako bilo, trgovac i nije baš puno volio svoju Prvu ženu, ali ona je njega jako voljela. On jedva da ju je primjećivao.

Jednog dana trgovac se razboli. S vremenom je saznao da se vrijeme približilo i da će umrijeti. Pomislio je na svoj bogati život te reče: “Imam sada Cetiri žene, ali kada umrem biću sam, vrlo sam!”

Onda upita Cetvrtu Zenu:

“Volio sam te najviše, kupovao ti haljine najljepše. Obasuo te pažnjom. Sada kada umirem hoćeš li poći sa mnom i praviti mi društvo?”

“Nikako!” odgovori četvrta žena i iziđe bez ijedne riječi. Odgovor se zabio kao mač u trgovčevo srce.

Onda trgovac upita Trecu Zenu:

“Volio sam te čitavog života. Sada kada umirem hoćeš li poći sa mnom i praviti mi društvo?”

“Ne!” odgovori treća žena. “Život na zemlji je suviše dobar, preudaću se nakon tvoje smrti.”
Trgovčevo se srce smrzlo od hladnoće odgovora.

Tada upita Dugu zenu:

“Uvijek sam išao tebi kad sam trebao pomoć. Evo tražim još jednom tvoju pomoć.
Sada kada umirem hoćeš li poći sa mnom i praviti mi društvo?”

“Žao mi je, ovaj put ne mogu ti pomoći!” odgovori Druga žena.
“Najviše što mogu je pokopati te.” Odgovor ga je pokosio poput munje.

Tada se začu glas:

“Ja idem s tobom, kud god da pođeš.”

Trgovac se okrenu i ugleda svoju Prvu Zenu. Bila je tako mršava i sasušena kao da je izgladnjela.
Zahvalno i žalosno trgovac odgovori:

“Trebao sam se o tebi bolje brinuti dok sam još mogao!”

Svi mi imamo Cetiri žene u svom životu…

Cetvrta zena je nase telo – Bez obzira koliko ga njegovali i posvećivali mu pažnju,
napušta nas kad umiremo.

Treca zena je nasa pozuda, status i bogatstvo – Kada umremo, sve ide drugima.

Druga zena je porodica i nasi prijatelji– Bez obzira koliko nam bili blizu za života,
ne mogu poći s nama u grob.

Prva zena je nesto sto ne mozes videti a to je tvoja dusa - Često je potisnuta i ne vidi se od materijalnog bogatstva koje nas okružuje. No, jedino ona nas uvijek prati. Možda ne bi bilo loše da se njome pozabavimo sada umjesto da kukamo na smrtnoj postelji.

Posts : 62 Reputacija : 3 Join date : 06.12.2010

Biser nastaje u ranjenim školjkama. Bol, koji ih razdire, pretvaraju one u dragulj" (Richard Shanon, u Müller, 86). I u mojim ranama rastu biseri. No oni mogu nastati samo onda kad se pomirim sa svojim ranama. Kad stišćem zube da bih grčevito zatvorio svoje rane, ne može u njima ništa rasti. Kad dotaknem svoju ranu, to me često zaboli. Tada osjetim svoju nemoć da je se riješim. Ona će ostati u meni, sve ako i zaraste. No ako prihvatim tu svoju ranu, tada se ona može pretvoriti u izvor života i ljubavi. Ondje gdje sam ranjen, ondje sam i živ, tamo sam sebe osjećam, tamo osjetim i drugoga. Mogu pustiti i druge da uđu u moju ranu, tamo je moguć susret i dodir koji može i drugoga izliječiti. Samo onaj liječnik može nekoga izliječiti koji je i sam ranjen, rekli su stari Grci. Tamo gdje sam jak ne može u mene prodrijeti netko drugi. Ondje gdje sam slomljen, tamo može Bog u mene prodrijeti, a mogu unići i ljudi. Tu se susrećem sa svojim pravim ja, sa slikom koju je Bog o meni stvorio.
Često živimo u iluziji da sve naše rane mogu zacijeliti. I Bog nam služi za to da bismo izliječili svoje rane. Izlječenjem smatramo da se rane zatvore i da ih više ne osjećamo. Dok se ne pretvore u brazgotinu, kružimo oko svojih rana i uvlačimo se sve dublje u njih. Bogu predbacujemo što je dozvolio tu ranu. Tek kad smo spremni pomiriti se sa svojom ranom, može ona za nas postati ulazom u našu nutrinu, u zdravi i svijetli prostor, u kojemu sam Bog u nama prebiva. Rana nas prisiljava da potražimo lijek u svojoj nutrini a ne u izvanjskoj marljivosti i jakosti.
Anselm Grün

Posts : 62 Reputacija : 3 Join date : 06.12.2010

Klatno

Jedan časovničar popravljao je klatno na zidnom časovniku, kada ga je na njegovo veliko zaprepaštenje, čuo kako govori:

“Molim vas, ne dirajte me”, reklo je klatno. “Bilo bi to vrlo ljubazno od vas. Pomislite samo koliko puta moram da otkucavam, i danju i noću. Koliko otkucaja u minuti, pa šezdezet minuta na sat, dvadeset četiri sata na dan, trista šezdezet i pet dana godišnje. Godinu za godinom…milioni otkucaja. Ne mogu više.”

Ali časovničar mu mudro odgovori: “Ne misli na budućnost. Otkucavaj samo jedan po jedan otkucaj i uživaćeš u tome do kraja svoga života”.

Klatno je prihvatilo taj savjet i još uvijek radosno otkucava vrijeme.

Sadašnji trenutak nikad nije nepodnošljiv ako se živi do kraja. Teško je imati tijelo ovdje u deset ujutru, a duh u šest popodne; tijelo u Bombaju, a duh u San Francisku.

Antoni de Melo

Naslov: Re: Poučne priče s raznih strana sveta Ned Dec 26, 2010 1:13 pm

Dani o kojima necu brinuti

“Do kraja mog života dva me dana nikada više neće brinuti: Prvi dan je juče, sa svim svojim greškama i suzama, lažima i porazima. Juče je prošlo i zauvijek izmaklo mojoj kontroli. Drugi dan je sutra, sa svojim zamkama i prijetnjama, opasnostima i tajnama. Dok sunce opet ne bude izašlo, nemam udjela u sutrašnjem danu, jer nije se još ni rodio.
Uz Božju pomoć, ovaj današnji dan mogu da savladam ako na to koncentrišem sav svoj trud i energiju! Samo ukoliko mu dodam teret ove dvije zastrašujuće vječnosti, juče i sutra, postoji mogućnost da pokleknem pod njihovim opterećenjem. Nikada više! Ovo je moj dan! Moj jedini dan! Samo on postoji! Ostatak mog života teče danas i ja sam riješen da svaki sat ovoga dana provedem na sljedeći način…
Do kraja mog života ovog tako izuzetnog dana, pomozi mi, Gospode…
- da obratim pažnju na mudre savjete Isusove, Konfučijeve i Zaratustrine i da se prema svakome koga sretnem, prijatelju ili neprijatelju, strancu ili članu porodice, ponašam onako kako bih želio da se on prema meni ponaša;
- da vodim računa o svojim riječima i svojoj ćudi, da se čuvam nerazboritih trenutaka u kojima bih da zakeram ili vrijeđam;
- da sve koje susrećem pozdravljam nasmijan, a ne namršten, uz tople riječi ohrabrenja umjesto oholosti ili, još gore, ćutnje;
- da budem saosjećajan i pažljiv prema tugama i borbama drugih, shvatajući da postoje skriveni jadi u svačijem životu, ma koliko uzvišen ili ponizan bio;
- da što prije budem dobar sa svima, imajući uvijek na umu da je život prekratak da bismo ga trošili na osvetoljubivost ili zlobu, da se prebrzo završava da bismo imali vremena da budemo sitničavi ili neljubazni.
- Do kraja mog života ovog tako izuzetnog dana, pomozi mi, Gospode…
- da neprestano podsjećam sebe da ću više klipova kukuruza požnjeti u jesen, što više zrna budem posijao u proljeće;
- da shvatim da me život uvijek nagrađuje pod uslovima koje sam postavljam, i ako nikada ne uradim ili ne isporučim više od onoga za šta sam plaćen, nikada neću ni imati razloga da očekujem nešto preko toga;
- da uvijek dam od sebe više nego što se od mene očekuje, na poslu, u igri ili kod kuće;
- da radim sa poletom i ljubavlju, ma o kakvom zadatku da je riječ, shvatajući da nikada neću moći da spoznam pravu sreću ukoliko je ne budem pronašao i u svom poslu;
- da istrajem u onome što radim, čak i onda kada drugi prestanu da se trude, jer sada znam da me anđeo sreće i ćup zlata čekaju tek na kraju one dodatne milje koja još uvijek leži preda mnom.
Do kraja mog života ovog tako izuzetnog dana, pomozi mi, Gospode…
- da postavim sebi ciljeve koje treba da po stignem do kraja današnjeg dana, jer sada znam da me besciljno lutanje od časa do časa vodi samo jednom odredištu, luci nesreće;
- da shvatim da nijedan put do uspjeha nije previše dug ako napredujem hrabro i bez nepotrebne žurbe, kao i da nijedna počast nije tako udaljena ako se za nju strpljivo i na vrijeme pripremim;
- da nikada ne gubim vjeru u svjetlije sutra, jer znam da će me neko sigurno čuti ako budem na kapiju kucao dovoljno dugo i dovoljno jako;
- da uvijek iznova podsjećam sebe da uspjeh uvijek ima svoju cijenu, i da uvijek moram dobro da odmjerim da li su radost i nagrade koje mi on donosi vrijedni dragocjenog dijela mog života koji moram da uložim da bih ga postigao;
- da se grčevito držim svojih snova i planova za ljepšu budućnost, jer ako ih se odreknem, možda ću i dalje postojati, ali to više neće biti život.
Do kraja moga života ovog tako izuzetnog dana, pomozi mi, Gospode…
- da stremim ispunjenju onog najboljeg u sebi, znajući da nemam nikakvu obavezu da se obogatim ili postanem veoma uspješan, već samo obavezu da dam ono najviše i najbolje od sebe;
- da ne podliježem strahu od neuspjeha, jer ću tada gledati ka ciljevima koje još nisam postigao, a ne dolje, na zamke koje mi stalno prijete;
- da prigrlim zlu kob kao prijatelja od koga ću da naučim znatno više nego od niza stalnih uspjeha i srećne sudbine;
- da se podsjetim da su promašaji, čak i kada mi se dese, samo putokazi prema uspjehu, jer sve što je lažno odvešće me u potragu za istinitim, a svako iskustvo ukazaće mi na neku grešku, koju ću kasnije pažljivo izbjegavati;
- da se radujem onome što imam, ma kako malo to bilo, uvijek se prisjećajući one priče koju sam često slušao, o čovjeku koji je bio nesrećan zato što nije imao cipele, sve dok nije sreo čovjeka koji nije imao noge.
Do kraja mog života ovog tako izuzetnog dana, pomozi mi, Gospode…
- da prihvatim sebe onakvog kakav jesam, ne dozvolivši nikada svojoj savjesti ili osjećanju dužnosti da me primora da živim po kalupu koji su drugi napravili za svoju dobrobit;
- da shvatim da nikada ne smijem sopstvenu vrijednost da mjerim nečijim pohvalama ili ljubavlju, jer moja istinska vrijednost najviše zavisi od toga šta sam prema sebi osjećam i koliko sam uključen u svijet oko sebe;
- da odolim iskušenju da nadmašim tuđa dostignuća, jer ta patetična, pa ipak uobičajena težnja nije ništa više do znak nesigurnosti i slabosti, a ja nikada neću biti svoj ako dopustim drugima da određuju moje standarde;
- da u sve svoje postupke, u radu i igri, neprestano unosim varnice entuzijazma, tako da moje uzbuđenje i revnost pri bilo čemu što radim, savladaju svaku teškoću, koja bi u protivnom usporila moje napredovanje;
- da se uvijek podsjećam da moram da uložim vrijeme i energiju u povećanje sopstvene vrijednosti, jer samo budale stoje zaludne, čekajući da im uspjeh sam dođe, a ja sada znam da jedina šansa da se dođe do vrha leži u tome da se prvo iskopa rupa.
Do kraja mog života, ovog tako izuzetnog dana, molim Te, pomozi mi, Gospode…
- da drugima činim ono što bih želio da oni čine meni, da u svakom času od sebe dajem više nego što se očekuje, da postavim sebi ciljeve i da se držim svojih snova, da tražim dobro u svakom zlu koje me snađe, da sve svoje dužnosti izvršavam s poletom i ljubavlju i da, više od svega, budem svoj.
Pomozi mi, molim te, da postignem ove ciljeve, moj izuzetni prijatelju, da bih mogao da postanem dobar staretinar, da u tvoje ime radim sa obnovljenom snagom i mudrošću, spasavajući druge kao što si ti spasio mene. I, iznad svega, molim te, ostani uz mene cijelog ovog dana… ”

Og Magdino – Povratak staretinara

Posts : 62 Reputacija : 3 Join date : 06.12.2010

Pustite čašu

Profesor započe čas tako što uze u ruku čašu punu vode. Podiže je u vis tako da svi mogu da je vide i upita:
- Šta mislite, koliko je teška ova čaša?
- 50 gr,…100 gr, … 125 gr… – nagađali su studenti.
- Istina je ustvari da ni ja sam ne znam. I dok je ne izvagamo, ne možemo biti sigurni. – rekao je profesor. Ali ja sam htio da vas pitam nešto drugo. Šta će se desiti ako držim ovako podignutu čašu, recimo, nekoliko minuta?
- Ništa! – odgovoriše studenti.
- Dobro. A šta će se desiti ako držim ovako podignutu čašu cijeli jedan sat? – ponovo zapita profesor.
- Počeće da vas boli ruka – brzo odgovori jedan student.
- Tačno. A sada, šta će se desiti ako je držim ovako cijeli jedan dan?
- Ruka će početi da vas jako boli, a od takvog napora moguće je da će vam se ukočiti mišići, pa čak i da će vam se ruka paralizovati. I vrlo je vjerovatno da ćete osjetiti potrebu da hitno odete kod ljekara.
- Vrlo dobro. – nastavio je smireno profesor. – A dok se sve to dešava, šta mislite da li se je promijenila težina čaše?
- Ne! – odgovoriše svi u glas.
- Pa šta je onda uzrok boli u ruci i grčenju mišića?!

Studenti se nađoše zbunjeni, situacija im je već ličila na zagonetku i svi zdušno počeše da traže odgovor.
- Šta ja treba da uradim, da bih se oslobodio bola i tereta u ovoj situaciji? – nastavi profesor.
- Pustite čašu! – čuo se odjednom odgovor iz amfiteatra.
- Daaaa, to je to. To je odgovor. Pustite čašu! – poskočio je profesor. – To isto se dešava i sa vašim problemima u životu i sa vašim teškim mislima. Misliti o njima nekoliko minuta je normalna stvar, i u tome nema ništa neispravno ili pogrešno. Ali ako ih zadržavate u vašem umu neko duže vrijeme, osjetićete BOL. A ako to radite jako dugo, previše dugo – osjetićete se paralizovano, tj. nećete biti u stanju da radite bilo šta drugo. Vrlo je važno je da razmišljate o određenim događajima ili doživljajima u vašim životima i da izvodite zaključke iz njih, no još je važnije znati kako osloboditi um od tih problema na kraju svakog dana…da ih “pustite da padnu” prije nego što utonete u san. Tako ćete sebi uštediti veliki stres i napor i svako jutro ćete se buditi svježi, vedri i odmorni. Osjećaćete se ispunjeni novom snagom i lakoćom da prevazilazite sve životne izazove, bez obzira u kakvoj se situaciji našli.

I zato upamtite: Pustite čašu na kraju svakog radnog dana

Posts : 62 Reputacija : 3 Join date : 06.12.2010

Priča o zakasneloj zaprezi

Bio jednom jedan mladić koji je sa svojim ocem obrađivao mali komad zemlje. Nekoliko puta godišnje natovarili bi povrćem stara zaprežna kola koja je vukao vo i otišli bi u najbliži grad prodavati svoje proizvode. Osim prezimena i tog komadića zemlje, otac i sin nisu imali ništa zajedničko. Starac je vjerovao u princip: polako, ali sigurno; a mladić je većinom bio u žurbi: vrijeme je novac.
Jedno jutro, ranom zorom, upregli su vola u zaprežna kola i započeli dugo putovanje. Sin je razmišljao da, ako bi išli brže i to cijeli dan i noć, stigli bi na tržnicu rano sljedećeg jutra. Zato je štapom tjerao vola da bi životinja išla brže.

”Polako, sine”, reče mu otac, ”i duže ćeš živjeti!”
”Ali ako stignemo na tržnicu prije svih imaćemo bolju priliku da prodajemo povrće po višim cijenama”, bunio se sin.
Otac na to ništa nije rekao. Samo je nabio šešir na oči i zaspao na tvrdom sjedištu zaprežnih kola. Mladića je sve to jako iritiralo i nije se s tim slagao pa je nastavio tjerati vola da ide brže. Njegova tvrdoglava narav odbijala je bilo kakve promjene. Pa čak i da razmisli o tome.
Četiri sata i četiri milje kasnije, idući tim drumom, došli su do male kuće. Otac se probudio, nasmiješio i rekao: ”Ovo je kuća tvoga strica. Zaustavimo se i pozdravimo ga.”
”Ali, već smo izgubili jedan sat”, žalio se sin.
”Onda još nekoliko minuta neće ništa značiti. Moj brat i ja živimo tako blizu, a vidimo se tako rijetko”, odgovori mirno otac.
Mladić je bio nemiran i puhao je ljutito dok su dvojica staraca pričala i smijala se skoro cijeli sat. Kad su ponovo krenuli otac je bio na redu da preuzme upravljanje kolima. Kako su se približavali raskršću puta otac je usmjerio vola u desno.
”Lijevo je kraći put”, reče sin.
”Znam”, odgovori starac, ”ali ovaj put je mnogo ljepši!”
”Zar nemaš nimalo poštovanja prema vremenu?”, upita mladić nestrpljivo.
”O, poštujem ga ja, mnogo! Zato ga i volim iskoristiti da gledam ljepotu i uživam svaki trenutak u potpunosti.”
Krivudavi put vodio ih je kroz divne poljane pune divnog cvijeća i to uz živahnu rječicu. Mladić nije ništa od toga zapazio jer se grizao u sebi zaokupljen tjeskobom. Nije zapazio čak ni to kako je zalazak sunca toga dana bio posebno lijep. Sumrak ih je dočekao u nečemu što je izgledalo kao veliki vrt prepun raznoraznih boja. Starac je zaustavio kola sa strane, udisao i uživao u mirisima, slušao žubor potočića.
”Prespavajmo ovdje”, prošaptao je.
”Ovo je zadnji put da idem s tobom” oštro reče sin. ”Tebe više zanima gledanje zalaska sunca i mirisanje cvijeća nego da zaradiš novac!”
”To je najljepše što si rekao nakon dugo vremena”, nasmija se otac.
Nekoliko minuta kasnije je zahrkao dok je sin tupo zurio u zvjezdano nebo. Noć se vukla sporo, a on nije mogao ni oka sklopiti.
Prije zore mladić je žurno prodrmao oca i probudio ga. Upregli su vola i krenuli dalje. Nakon otprilike milju prijeđenog puta naišli su na nekog zemljoradnika – potpunog stranca – kako pokušava izvući svoja kola iz gliba.
”Hajdemo mu pomoći”, prošapta starac.
”I izgubimo još vremena?!”, sin se razljutio do kraja.
”Opusti se, sine. Možda ćeš i ti upasti u glib jednog dana. Moramo pomoći drugima koji su u nevolji – ne zaboravi to!”
Sin je bijesan gledao u stranu. Bilo je skoro devet sati kad su ta druga kola bila na putu. Odjednom veliki bljesak razdvoji nebo. Uslijedilo je nešto kao grmljavina. Iza brežuljaka nebo pocrni.
”Izgleda kao da velika kiša pada u gradu”, reče starac.
”Da smo požurili već bismo skoro sve prodali”, mrmljao je nezadovoljno sin.
”Uspori, sinko, i duže ćeš živjeti.”, savjetovao je dobri stari čovjek.

Bilo je kasno poslijepodne kad su stigli do brežuljka s kojeg se vidio cijeli grad. Zaustavili su se i zurili dolje u grad dugo, dugo vremena. Nijedan nije rekao ni riječ. Napokon, mladić stavi svoju ruku na očevo rame i reče: ”Sad razumijem šta si mi htio reći, tata.”
Okrenuli su kola i zakotrljali se polako od toga mjesta što je nekada bio grad po imenu Hirosima.

Čarls Čak Svindo

Naslov: Re: Poučne priče s raznih strana sveta Ned Dec 26, 2010 1:23 pm

Neki trgovac poslao je svog sina da kod najmudrijeg od svih ljudi nauci Tajnu Srece. Mladic je punih cetrdeset dana hodao kroz pustinju sve dok nije stigao da jednog lepog zamka na vrhu planine. Tu je ziveo Mudrac kojeg je mladic trazio.
Umesto da naidje na svetog coveka, nas junak je, medjutim, usao u jednu salu koja je vrvela od ljudi; trgovci su ulazili i izlazili, neki ljudi su razgovarali po uglovima, jedan mali orkestar je svirao prijatne melodije, a tu je bila i bogata trpeza puna najlepsih jela iz tog kraja sveta. Mudrac je razgovarao sa svima i mladic je morao da saceka dva sata dok je dosao red na njega.
Mudrac je pazljivo saslusao razloge mladiceve posete, ali mu rece da u ovom trenutku nema vremena da mu objasni sta je to Tajna Srece. Preporucio mu je da se proseta po njegovoj palati i da se vrati kroz dva sata.
- U medjuvremenu bih te nesto zamollio - dodade Mudrac, pruzajuci mladicu kasicicu za caj, u koju je kanuo dve kapi ulja.
- Dok budes hodao, nosices ovu kasicicu i nastojaces da se ulje ne prospe.
Mladic je poceo da se penje i silazi stepenicama palate, stalno motreci na kasicicu. Posle dva sata, vratio se pred Mudraca.
- Dakle - upita Mudrac, - jesi li video persijske cilime u mojoj trpezariji? Jesi li video vrt koji je najveci Majstor medju bastovanima punih deset godina uredjivao? Jesi li primetio prekrasne pergamente u mojoj biblioteci?
Mladic je posramljeno priznao da nije video nista. Njegova jedina briga je bila da ne prospe one dve kapi ulja koje mu je Mudrac poverio.
- Onda se vrati i upoznaj cudesa mog sveta - rece Mudrac. - Ne mozes imati poverenja u coveka ukoliko ne poznajes njegov dom.
Sada vec smireniji, mladic uze kasicicu i ponovo krenu u setnju palatom, ovog puta obracajuci paznju na sva umetnicka dela koja su visila sa tavanice i po zidovima. Razgledao je vrtove, okolne planine, primetio nezne cvetove i ukus sa kojim je svako umetnicko delo postavljeno na pravo mesto. Vrativsi se kod Mudraca, u detalje mu je prepricao sve sto je video.
- Ali gde su one dve kapi ulja koje sam ti poverio? - upita Mudrac.
Pogledavsi u kasicicu, mladic primeti da ih je prosuo.
- Eto, to je jedini savet koji mogu da ti dam - rece Najmudriji od Mudrih. - Tajna srece sastoji se u tome da posmatras sva cuda sveta, ali da nikad ne zaboravis ni na one dve kapi ulja u kasicici".

Alhemicar Paulo Koeljo

Naslov: Re: Poučne priče s raznih strana sveta Ned Dec 26, 2010 1:27 pm

Prica o bacvi

Kada mu se približio posljednji čas, stari otac pozva svojih pet sinova i reče im:
- “Djeco moja draga, ja vas sada napuštam. Moj put na zemlji ovdje završava. Ali poslušajte još kakvu ću vam priču ispričati, prije nego što konačno sklopim oči. Dobro me slušajte, zašto što želim da mi je protumačite.”
Sinovi prikovaše poglede ka ocu. Starac ih pogleda jednog po jednog i započe priču: – “Jednom u jednoj šumi izrastao jedan hrast. Ogromno drvo. Žirevi su poput kiše padali iz njegove krošnje. Korijeni mu sisali sok duboko iz zemljine utrobe. Oluje ga lomile, ali mu ništa nisu mogle. Jednog dana u šumu stiže drvosječa. Izmjeri očima hrast, zavrnu rukave, zamahnu sjekirom i započe da ga sječe. Do noći ga obori na zemlju. Podreza mu grane, a deblo odvuče kod stolara gdje ga ovaj izreza u daske. Na jesen u stolarsku radnju uđe jedan bačvar. On natovari daske na kola i odveze ih kući. U svojoj radionici bačvar izobla daske u bačvarske duge, napravi dno, postavi obruče i sastavi jednu veliku bačvu. U tu bačvu svake jeseni je sipao mlado, kipeće vino i prodavao ga seljacima za svadbe, slave i sahrane. Tako je bilo sve dok je bačva bila zdrava. Ali po nesreći, jednog dana mu puče jedan obruč i duge se rastaviše. Vino se proli i bačva propade. Dok se je bačvar dosjetio da stavi novi obruč, duge više nisu bile za upotrebu. Djeca se dočepaše metalnih obruča i počeše da ih kotrljaju po ulici, a domaćica naloži duge i dno bačve.”

- “Možete li mi sada protumačiti ovu priču?” – upita otac sinove.
Zamisli se petoro braće, no nijedan nije uspio da odgonetne smisao.
Tada stari otac odmahnu glavom i odgovori im:
- “Mladi ste još, zato je i ne možete protumačiti. Reći ću vam šta sam mislio sa ovom pričom: šuma sa velikim drvećem je naša država. To je čvrsta planina. Bačva je porodica, duge smo mi, obruči su sloga, a vino je radost i poštenje u životu. Gdje ima sloge u porodici, tu ima i poštenja. Kuća, u kojoj ne vlada sloga bolje da izgori do temelja. Zato cuvajte obruce te bacve, deco moja

Naslov: Re: Poučne priče s raznih strana sveta Ned Dec 26, 2010 1:29 pm

Prica o greskama

Nedavno sam od prijatelja čuo priču o slavnom naučniku iz područja medicine. Neki ga je novinar upitao zašto je on toliko kreativniji od prosječnih osoba. Šta ga je to toliko uzdiglo od svih drugih? Odgovorio je da je, po njegovom mišljenju, uzrok tome jedan događaj koji se desio u njegovoj drugoj godini.
Naime, pokušavao je da dohvati plastičnu bocu mlijeka iz frižidera, ali boca je bila klizava, pa mu je ispala iz ruku, a sve se mlijeko prolilo po podu. Čitavo more mlijeka!

Kada je mama ušla u kuhinju, umjesto da viče ili ga kazni, samo je rekla: “Roberte, kakav si veliki i prekrasan nered napravio! No, šteta je već učinjena. Želiš li da se malo poigraš u mlijeku prije nego što ga počistimo?!”
To je i učinio. Nakon nekoliko minuta mama je opet predložila: “Znaš, Roberte, svaki put kada napraviš ovakav nered, moraš ga i počistiti i sve vratiti kako je i bilo. Šta misliš da to sada i uradimo? Uzećemo sunđer, peškir ili krpu. Šta bi ti najviše volio?” On je izabrao sunđer, pa su zajedno počistili nered.
Mama je zatim rekla: “Znaš, ovo što smo vidjeli je propali pokušaj nošenja velike boce mlijeka dvjema malenim ručicama. Hajdemo sada u dvorište da napunimo bocu vodom i da vidimo da li možeš da otkriješ kako da je nosiš bez prolivanja.” Maleni je dječak naučio da je to moguće ukoliko objema rukama uhvati bocu pri vrhu.
Kakva divna lekcija!

Naučnik je dodao da je još u tom trenutku shvatio da se ne treba bojati grešaka. Već suprotno od toga – da su greške samo dobra prilika za saznavanje nečega novog.
To je i suština naučnih eksperimenata. Čak i ukoliko eksperiment “ne upali”, uvijek možemo naučiti nešto vrijedno iz toga.

Posts : 62 Reputacija : 3 Join date : 06.12.2010

Tisina

Jednom jedan car posjeti svoga učitelja i upita ga:

Strahovito sam zauzet po čitav dan. Kako da dođem do duhovnog sjedinjenja s Bogom?
Ali odgovori mi jednom rečenicom!

Učitelj mu je rekao: Biće dovoljna i jedna riječ!
Koja?, upitao je car.
Tišina, odgovorio je učitelj.
A kako da doprem do tišine?, pitao je car.
Meditacijom.
Onda je car upitao:
A šta je meditacija?
Učitelj mu je odgovorio:
Tišina.
Ali kako da doprem do tišine?
Meditacijom.
Ali šta je meditacija?
Tišina.

Sloboda nije u tome da radimo što hoćemo, nego u tome da ne moramo raditi ono što ne želimo.

Naslov: Re: Poučne priče s raznih strana sveta Ned Dec 26, 2010 1:35 pm

Kad vas mali ljudi pokušavaju spustiti na svoj nivo, Razmisljajte siroko.
Nesumnjivo je da postoje ljudi koji priželjkuju vaš poraz, pad i nazadovanje. Ali, oni vam ne mogu ništa ako upamtite sljedeće:

1. Kad odbijate da se borite sa „malim“ ljudima, vi pobjeđujete. Borba sa „malim“ ljudima svodi vas na njihovu veličinu. Ostanite veliki.
2. Očekujte da će se ljudi otresati na vas. To je dokaz da napredujete.
3. Podsjetite se da su osobe koje se otresaju na vas zapravo psihološki bolesne. Budite veliki. Sažalite se nad njima.

Mislite dovoljno široko da biste bili neranjivi za napade malih ljudi.
Kad se u vas uvuče osjećaj: “nisam dovoljno sposoban(-na)“, Razmisljajte siroko.
Upamtite: ako mislite da ste slabi, slabi ste. Ako mislite da se nesposobni, nesposobni ste. Ako mislite da ste prosječni, prosječni ste.

Prirodnu sklonost samopodcjenjivanju pobijedite sljedećim oružjem:
1. Izgledajte važno! Tako ćete lakše razmišljati poput važne osobe. Vaš izgled snažno utiče na vaše raspoloženje. To upamtite.
2. Fokusirajte se na svoje vrline. Bodrite i ohrabrujte sami sebe. Upoznajte svoju pozitivnu stranu ličnosti.
3. Sagledajte i druge ljude iz prave perspektive. I oni su ljudska bića. Zašto biste ih se plašili?

Razmišljajte dovoljno široko da biste uvidjeli koliko ste zapravo vrijedni.
Kada se svađa ili neslaganje čine neizbježnima, Razmisljajte siroko.

Evo kako ćete se uspješno oduprijeti iskušenju svađe:
1. Zapitajte se:“Je li ovo dovoljno važno da bismo se zbog toga svađali?“
2. Podsjetite se da svađom ne možete dobiti ništa, ali da uvijek nešto izgubite.

Razmišljajte dovoljno široko da biste uvidjeli da vas svađe, neslaganja, sukobi i nesporazumi neće odvesti tamo gdje želite stići.

Kada se osjetite poraženim, Razmisljajte siroko.
Veliki uspjeh nije moguće ostvariti bez poteškoća i neuspjeha. Ali, moguće je ostatak života proživjeti bez poraza.
Evo kako veliki ljudi reaguju na neuspjehe:

1. Neuspjeh posmatrajte kao životnu pouku. Usvojite je. Proučite je. Upotrijebite je da biste brže napredovali ka uspjehu. Okoristite se tim neuspjehom.
2. Upornosti pridružite spremnost za eksperimentisanjem. Uzmaknite i započnite ispočetka, primjenjujući novi pristup

Razmišljajte dovoljno široko da biste spoznali kako je poraz stanje uma i ništa više.
Kad romantika počne zamirati, Razmisljajte siroko.
Negativan način razmišljanja: “Bio(-la) je nepravedan(-na) prema meni i zato ću mu (joj) se osvetiti“, ubija romantiku i uništava ljubav.
Kad situacija na ljubavnom planu pođe po zlu, postupite na sljedeći način

1. Fokusirajte se na najveće vrline osobe čiju ljubav želite. Male stvari ostavite iza sebe.
2. Učinite nešto posebno za svog partnera i to često.

Razmišljajte dovoljno široko da biste otkrili tajne radosti u vezi sa svojim partnerom.
Kad utvrdite da se vaše poslovno napredovanje usporava, Razmisljajte siroko.
Bez obzira na vaše zanimanje, viši položaj i veća plata proizilaze samo iz jednoga: povećanja kvaliteta i kvantiteta učinka.

Učinite sljedeće: razmišljajte:“Ja mogu bolje“. Najbolje nije nedostižno. Sve je moguće učiniti boljim.
Ništa na ovom svijetu ne čini se na najbolji mogući način. A onda kad pomislite: “Ja mogu bolje“, načini će se pojaviti sami od sebe. Takav stav oslobađa vašu kreativnu moć.
Razmišljajte dovoljno široko kako biste uvidjeli da će novac doći sam po sebi ako uslugu stavite na prvo mjesto.

Dejvid Švarc

Naslov: Re: Poučne priče s raznih strana sveta Ned Dec 26, 2010 1:38 pm

Put u nebo

“Reci nam, kako se dolazi u nebo?”, upitaše mudrog starca.

“Nakon što umre, čovjek nastavlja svoj hod stazom koja vodi od vrata smrti do nebeskih vrata – reče mudri starac. – No, budući da se nebeska vrata ne otvaraju svakoga dana, dogodi se da čovjek pred njima mora dugo čekati. Kad se, nakon dužeg vremena, vrata otvore, čovjek odmah s praga može vidjeti da je nebo posve jednostavan dom u kojem prebivaju obični i vedri ljudi koji se s Bogom susreću u blagosti i ljubavi. Čovjek se zbog toga silno obraduje. I tako čovjek ulazi u nebo.”

“Reci nam”, upitaše ponovo, “kako se dolazi u pakao?”

Mudri se starac nasmiješi i reče:

“Nakon što umre, čovjek nastavlja svoj hod stazom koja vodi od vrata smrti do nebeskih vrata. Ali, budući da se nebeska vrata ne otvaraju svakoga dana, dogodi se da čovjek pred njima mora dugo čekati. I to ga ozlovolji. Kad se, nakon dužeg vremena, vrata otvore, čovjek odmah s praga može vidjeti da je nebo samo jednostavan dom u kojemu prebivaju obični i vedri ljudi koji se s Bogom susreću u blagosti i ljubavi. Čovjek se tada silno ogorči, jer mu postane jasno da ovdje nema ništa od sjaja i slave o kojima je sanjao. I tako čovjek ulazi u pakao.”

“Reci nam”, upitaše ga, “kuda vodi najpouzdaniji put u nebo?”

“Ako ne prepoznate nebo u sebi i u onima koje volite”, reče im starac, “nigdje ga nećete naći.”

Naslov: Re: Poučne priče s raznih strana sveta Ned Dec 26, 2010 1:40 pm

Poklon za sina

Jedan mladić se spremao za dodjelu diplome. Mjesecima se već divio sportskom automobilu koji je stajao u izlogu jednog auto-šopa. Znao je da je njegov otac bio u mogućnosti da mu priušti takav poklon te on zbog toga i reče ocu da je to auto sve što bi on htio kao poklon za diplomu.

Kako se je dan dodjele diplome sve više i više bližio mladić je sve budnije pratio ponašanje svoga oca u nadi da će otkriti neki znak u vezi kupovine auta. Konačno je došao i dan dodjele diplome. Otac ga je pozvao u svoju radnu sobu. Rekao mu je koliko je ponosan na njega, koliko je sretan što je on njegov sin i koliko ga voli. Otac mu predade predivno upakovani paketi. Pomalo razočarano ali i znatiželjno primi mladić pruženi paket i poče ga otpakivati. Pred njim se ukaza knjiga u prelijepom kožnom povezu. Bijesan, povišenim glasom sin se obrati ocu: ”Ležiš na parama, a kupio si mi samo običnu knjigu!!!” Nakon tih riječi mladić baci knjigu, istrča napolje i još tog istog dana pobježe od kuće.

Prošlo je dosta godina. U međuvremenu je sin izrastao u uspješnog poslovnog čovjeka. Imao je divnu porodicu i prelijepu kuću. No svakim danom postajao je sve više svjestan činjenice da je njegov otac sada već prilično star čovjek i da bi možda trebalo da ga obiđe. Ali prije nego što je uspio da ostvari svoju namjeru, stiže mu telegram kojim ga obavijestiše da mu je otac umro i da je svu svoju imovinu ostavio njemu. Morao je hitno da dođe i da sredi sve potrebne papire u vezi prepisivanja kuće i imovine svoga oca na svoje ime.

Približavajući se roditeljskoj kući sve više ga je obuzimala tuga i grižnja savjesti. U očevoj radnoj sobi sjetio se njihovog posljednjeg razgovora…i sređujući tako potrebne papire pogled mu pade na knjigu u kožnom povezu koja je stajala na onom istom mjestu gde ju je i bacio onoga dana kad je diplomirao. Sa suzama u očima poče listati stranice knjige zaustavljajući se na nekim stranicama.
U tom momentu ispade ključ iz koverte koja je bila prilijepljena za zadnju koricu knjige. On podiže ključ za koji je bila zakačena kartica od autogaraže. Na kartici je stajalo ime garaže, tip auta i datum prodaje potvrđen pečatom. To je bio datum dodjele njegove diplome.

Koliko puta smo propustili Božije poklone samo zato što nisu bili upakovani na onaj način na koji smo to očekivali!

Naslov: Re: Poučne priče s raznih strana sveta Ned Dec 26, 2010 1:41 pm

Cvijet i vetar

Vjetar je sreo prekrasan Cvijet i zaljubio se u njega. I dok ga je nježno milovao, Cvijet mu je uzvraćao sa još više ljubavi izražavajući je bojom i mirisom.

No Vjetru se to učini nedovoljnim te on riješi:
- Ako dam Cvijetu svu svoju moć i snagu, on će mi uzvratiti sa još više ljubavi.

I Vjetar zaduva ka Cvijetu moćnim dahom svoje ljubavi. No Cvijet ne izdržao tu burnu Vjetrovu strast i slomi se.

Vjetar kad to vidje pokuša svim silama da ga podigne sa zemlje i oživi, ali mu svi napori ostadoše uzaludni. On onda odluči da se smiri i zaduva ka Cvijetu nježnim dahom svoje ljubavi, no Cvijet je već lagano venuo tu pred njegovim očima.

Zaurla tada Vjetar:
- Dao sam ti se svom snagom svoje ljubavi, a ti se slomi! Očigledno je da u tebi nije ni bilo dovoljno snage da mi uzvratiš ljubav. Znači, ti me nisi ni volio!

Ali Cvijet ništa ne odgovori…jer je već bio mrtav.

Svi vi koji volite, treba da zapamtite, da se ljubav ne mjeri snagom i strašću, već nježnošću i brižnim odnosom prema onome koga volite.

Naslov: Re: Poučne priče s raznih strana sveta Čet Jun 23, 2011 11:47 am

Prsten na malom prstu leve ruke
5 Komentari
Fiamma u danas 17:16 (20 pregleda)
Jedna priča govori o mladiću koji se obratio mudracu za pomoć rekavši mu:
“Dolazim, učitelju, jer se osjećam tako bezvrijednim da nemam volje ni za što. Kažu mi da sam ni za što, da ništa ne radim dobro, da sam nespretan i prilično glupav. Kako se mogu popraviti? Što mogu učiniti da me više cijene?”
Učitelj mu je, i ne pogledavši ga, rekao: “Baš mi je žao momče. Ne mogu ti pomoći budući da prvo moram riješiti svoj problem. Možda poslije…” Malo je zastao i dodao: “Kad bi ti meni pomogao, brže bih to riješio i možda bih ti onda mogao pomoći.”
“V… vrlo rado, učitelju”, oklijevao je mladić osjećajući da je opet obezvrijeđen i da su njegove potrebe zapostavljene.
“Dobro”, nastavio je učitelj. Skinuo je prsten koji je nosio na malom prstu lijeve ruke i pružajući ga mladiću, dodao: “Uzmi konja koji je vani i odjaši do tržnice. Trebam prodati ovaj prsten jer moram vratiti dug. Moraš za njega dobiti najbolju moguću cijenu i ne prihvaćaj manje od jednog zlatnika. Idi i što prije se vrati s tim novčićem.”
Mladić je uzeo prsten i otišao. Čim je došao na tržnicu, stao je nuditi prsten trgovcima, koji su ga promatrali sa zanimanjem dok im mladić nije rekao koliko traži za njega.
Kad je mladić spomenuo zlatnik, neki su se smijali, drugi su okretali glavu i samo je jedan starac bio dovoljno ljubazan da mu objasni da je zlatnik prevrijedan da bi ga dobio u zamjenu za prsten. Netko je htio pomoći te mu ponudio srebrenjak i bakrenu posudicu, ali mladić je dobio upute da ne prihvaća ništa manje od zlatnika pa je odbio ponudu.
Nakon što je ponudio prsten svima koje je sreo na tržnici, a bilo ih je više od stotinu, skrhan zbog neuspjeha popeo se na konja i vratio se. Kako je samo mladić želio zlatnik, da ga može dati učitelju i riješiti ga brige kako bi napokon dobio njegov savjet i pomoć! Ušao je u sobu.
“Učitelju”, rekao je, “žao mi je. Ne mogu dobiti to što tražiš. Možda sam mogao dobiti dva ili tri srebrenjaka, ali sumnjam da ću ikoga moći zavarati u vezi s pravom vrijednošću prstena.”
“To što si rekao veoma je važno, mladi prijatelju”, odgovorio je učitelj. “Najprije moramo doznati pravu vrijednost prstena. Ponovo uzjaši konja i idi zlataru. Tko to može znati bolje od njega? Reci mu da želiš prodati prsten i pitaj ga koliko ti može dati za njega. Ali ma koliko ti nudio, nemoj mu ga prodati. Vrati se ovamo s prstenom.”
Mladić je opet uzjahao konja. Zlatar je pregledao prsten uz svjetlo uljane lampe, pogledao ga kroz povećalo, izvagao i rekao mladiću:
“Reci učitelju, momče, da mu ako ga želi odmah prodati, za prsten ne mogu dati više od pedeset osam zlatnika.”
“Pedeset osam zlatnika?” uzviknuo je mladić.
“Da”, odgovorio je zlatar. “Znam da bismo s vremenom za njega mogli dobiti šezdesetak zlatnika, ali ako ga hitno prodaje…”
Mladić je uzbuđen odjurio učiteljevoj kući i rekao mu što se dogodilo.
“Sjedni”, rekao mu je učitelj nakon što ga je saslušao. “Ti si poput ovog prstena: pravi biser, vrijedan i jedinstven. I kao takvog te može procijeniti samo pravi stručnjak. Zašto ideš kroz život želeći da neko nebitan otkrije tvoju pravu vrijednost?” I rekavši to, ponovno stavi prsten na mali prst lijeve ruke…

» Poučne narodne priče iz naših krajeva
» Najlepše pesme sveta
» Bajke iz svih krajeva sveta
» Kratke ljubavne priče
» Obično - neobične priče iz života